Skala strategija učenja
Prikazan je osvrt na poglavlje 5.4.1. Strategije učenja (86.-89.str.)
i poglavlje 8.7. Skala strategija učenja
(143.-148.str.) iz knjige „Motivacija i strategije samoregulacije učenja: Teorije,
mjerenje i primjena“, autora dr.sc. Darka Lončarića. Ovo je link na prikaz
cijele knjige: https://bib.irb.hr/datoteka/791889.Loncaric_Motivacija_Samoregulacija_Ucenje_e_knjiga_3.pdf
Odabrala sam upravo ovaj rad jer smatram da je vrlo bitno da
učenici budu svjesni svog načina učenja, koliko je on kvalitetan te kako ga
mogu unaprijediti. Nijedan učenik ne bi trebao biti vođen željom za što
boljim ocjenama tijekom obrazovanja već
se okrenuti znanju i svemu što mu znanje može pružiti.
Skala strategija učenja mjeri (meta)kognitivne strategije
učenja kroz 8 subskala koje su grupirane u tri komponente: ciklus (meta)kognitivne
kontrole učenja (ponavljanje i uvježbavanje), duboko kognitivno procesiranje (elaboracija,
kritičko mišljenje, primjena) i površinsko kognitivno procesiranje (memoriranje
tj. usmjerenost na minimalne zahtjeve).
Skalu je moguće primjenjivati na grupi ispitanika ili u
individualnom radu. Najbolja je za primjenu s učenicima od 5. do 8. razreda
osnovne škole, ali je moguća primjena i na višim razinama obrazovanja. Ukoliko
se skala primjenjuje na djeci mlađoj od 10 godina, potrebna je individualna
primjena. Ispitanici su procjenjivali u kojoj mjeri koriste strategije učenja postavljene
u tvrdnjama na skali od 1 do 5 pri čemu 1 znači tako nisam nikada radio, a 5
znači uvijek tako radim.
Primjer skale strategija učenja preuzet iz knjige „Motivacija
i strategije samoregulacije učenja: Teorije, mjerenje i primjena“, autor dr.sc.
Darko Lončarić (146.-147.str.):
Mislim da učenici ne pridaju pozornost svojim metodama
učenja i koliko su one uspješne. Ovakve skale mogu probuditi razmišljanje u
mislima učenika i potaknuti ih na promjene u učenju koje im mogu dati potpuno
drugačiju viziju obrazovanja.
Ovakve skale su osim učenicima korisne i učiteljima. Učitelji
mogu uvidjeti strategije svojih učenika i pomoći im u još boljoj organizaciji i
pristupu učenju te obrazovanju općenito. Na taj način učitelji kreiraju bolje
obrazovne situacije i potiču kod učenika dodatnu zainteresiranost za znanje.
Koje su vaše
strategije učenja? Mislite li da su učenici danas uglavnom usmjereni na ocjene
zanemarujući pravu bit školovanja i učenja? Mogu li učitelji utjecati na
učenikove strategije učenja te kako?
Najviše sam učila " štrebajući" napamet, što nakon par dana bi zaboravila. Svi u osnovnoj školi gledaju samo na ocjene, pa bi učitelji možda trebali raditi zadatke gdje ocjene nisu bitne nego se samo gleda na znanje.
OdgovoriIzbrišiSlažem se s tobom. U školama učitelji redovito osmišljaju zadatke gdje se kao "nagrada" dijele ocjene što je potpuno pogrešno. Time se djecu uči da očekuju ngradu za sve ono što će raditi u životu, a da ukoliko nemaju koristi od nečega neka to ne rade.
IzbrišiDa, mislim da su učenici više usmjereni na ocjene nego na znanje. Isto tako mislim da su i učitelji više usmjereni na ocjene nego na znanje djece kojima predaju. Kasnije će te ocjene utjecati na upis srednje škole, a poslije toga i na zapošljavanje.
OdgovoriIzbrišiSmatram da jako dobar učitelj može utjecati na strategije učenja djeteta, ali će dijete najprije poslušati roditelje.
Najveći problem je što se sve vrti oko ocjena i gotovo u potpunosti se zanemaruje znanje i svrha obrazovanja. Lijepo si opisala taj problem, kao da se radi o začaranom krugu.
IzbrišiMislim da su danas učenici više usmjereni na ocjene nago na učenje i usvajanje nekog novog znanja. Ja ih u tome uopće ne krivim, jer smatram da je obrazovni sustav krivac koji ih na to tjera... Znam da sam u srednjoj školi voljela neke predmete, ali im se često nisam mogla posvetiti dovoljno jer sam morala "štrebati" druge predmete koji me možda i nisu toliko zanimali, ali prosjek i ocjena su bili predstavljeni kako najvažniji...
OdgovoriIzbrišiI sama sam se susrela sa sličnim problemima u srednjoj školi. Žalosno, ali situacija u obrazovanju ne postaje ništa bolja.
IzbrišiKroz svoje školovanje i sada na fakultetu koristim različite strategije učenja. Neke predmete sam morala i moram štrebati jer su teški i ponekad nema drugog načina učenja nego štrebanje a neke predmete učim kroz neke igre ili primjere na kojima mi je lakše shvatiti što se radi u primjeru. Smatram da nisu samo učenici usmjereni samo na učenej nego su na to usmjereni i učitelji i školski sustav koji od učenika samo želi da postigne dobre ocjene a ono pravo znanje koje će mu koristiti u životu se zanemaruje. U školama je najbitniji prosjek ocjena i školski uspjeh a ne znanje koje se steklo tokom školovanja.
OdgovoriIzbrišiKao i kolegice koje su komentirale prije tebe, naglašavaš zanemarivanje znanja tijekom školovanja. Mislim da mi kao buduće učiteljice bi trebale promijeniti tu situaciju barem u svojem razredu.
IzbrišiSmatram da ocjene nisu mjerilo znanja. Nekim učenicima (uglavnom osnovnih i srednjih škola) ocjena predstavlja samo formalnost, mjerilo trenutnog znanja, isključivo prolaz, a ne znanje, uspjeh. Jasno je da su nam ocjene bitne, a osobito pri upisu u srednju školu. No, kad se konačno upišemo tamo gdje želimo (fakultet) tada shvatimo vrijednost stvarnog znanja. Ne onog naštrebanog, ne onog kojeg smo ukrali prepisivajući, ne onog koje je kratko trajalo, nego pravog znanja kojim ćemo raspolagati u našem budućem poslu. Pravo znanje nije potpuno ovisno o ocjenama. Ponekad možeš i "navući" ocjenu, a da znaš da znanje ne prati taj uspjeh, a ponekad je znanje čak i bolje od ocjene. Određenim strategijama, dobar profesor može motivirati učenike za stjecanjem pravog znanja, a ne znanja za ocjenu. Zamislite samo posao doktora kojem znanje koje je stekao tijekom dugogodišnjeg obrazovanja ovisi danas-sutra o nečijem životu. Hoće li onda moći prepisati? Neće. Hoće li se moći sjetiti što učiniti ako je kampanjski učio samo da se hvali što boljom ocjenom? Čisto sumnjam. Hoće li mu značiti išta ocjena 5 ako ne može pomoći spasiiti nekome život? Apsolutno ne. Ali, ako je učio za sebe, za svoje znanje, da upotpuni svoje sposobnosti, hoće li znati ispravno postupiti? Da, hoće.
OdgovoriIzbrišiJako si lijepo napisala ovaj komentar. Slažem se s tobom u potpunosti i zapravo si na jednostavan i zanimljiv način dočarala pravu bit učenja i obrazovanja.
Izbrišismatram da sustav ograničava rad učitelja. Mislim da je većina učitelja usmjereno na ocjene jer je to lakše. Mislim da učitelji nisu dovoljno motivirani da bi sa radošću te entuzijazmom odrađivali nastavu. što se tiče utjecanja na strategije učenja mislim da se mora poticati na samoregulirano učenje od prvog razreda, ali i prije jer je to u biti najefikasnije učenje.
OdgovoriIzbrišiU potpunosti se slažem. Jedino bih dodala da učenici večinom ni ne znaju koje sve metode učenja postoje pa se zbog toga najčešće koriste onom najstarijom i najgorom a to je "štrebanje", odnosno učenje velike količine (nepotrebnih) informacija na pamet.
IzbrišiSlažem se s vašim komentarima. Upravo zbog nepoznavanja strategija samoreguliranog učenja od strane učenika je potrebno da učitelji čim prije ih upoznaju s njima i pomognu im u početnom korištenju istih.
IzbrišiNajviše sam voljela učiti s razumjevanjem i povezati stvari sa realnim primjerima. Ali to nije moguće kod svih predmeta zbog same opširnosti ili nije bilo jednostavnih primjera i tu sam morala jednostavno sjest i naštrebat od riječi do riječi. Takvo učenje mi je najviše vremena uzimalo, a na kraju ga najmanje znam. Profesori bi trebali djeci predložiti zamimljiv način kako to naučiti ili ako imaju dobar vlastiti primjer kako su oni u svom školovanju i kako je netko njima to objašnjavao.
OdgovoriIzbrišiKod gradiva koje je učenicima ne zanimljivo i u osnovnoj skoli učenici gledaju samo na ocjene i prolaz, ali u srednjoj ako ih zanima smjer koji su upisali više se zanimaju i stalo im je do naučenih stvari a malo manje do ocijena.
Mislim da smo svi mi imali barem jedan predmet tijekom godina školovanja kojeg smo naprosto morali naštrebati napamet jer drugačijeg načina nije bilo odnosno za drugačiji način nismo znali. Učitelji svakako moraju učenicima pokazati jednostavniji način učenja ukoliko vide da predmet predstavlja poteškoće učenicima.
IzbrišiNajgora metoda učenja je učenje napamet, kojim se i dan danas, nažalost ponekad služim. Ovu metodu ne volim jer ne povezujem gradivo, ne učim sadržaj s razumijevanjem te nakon dan dva zaboravim sve što sam se velikom mukom trudila naučiti. Zbog svega ovoga smatram da učitelji i učiteljice ne smiju djecu prisiljavati na učenje velike količine nepotrebnih informacija, već ih učiti da povezuju i zaključuju stvari. Smatram da danas učenici jesu previše usmjereni na ocjenu, ali to nije njihova krivica. Sustav djecu uči ako imaš petice, znaš i pametan si, upisat ćeš dobru srednju školu te nakon toga fakultet. Djeca uče kako bi dobila dobru ocjenu a ne uče zbog sebe.
OdgovoriIzbrišiSlažem se da djeca nisu kriva što uče samo zbog ocjena. Školski sustav ih prisiljava na to i nemaju drugog izbora nego se boriti tko će biti najbolji i imati više petica.
IzbrišiSmatram da su učenici danas uglavnom ekstrinzično motivirani, tj. uče zbog ocjene. To najčešće uključuje učenje napamet, i gradivo "naučeno" na taj način se vrlo brzo zaboravi. Učenici bi trebali biti intrizično motivirani, odnosno učiti zbog želje za znanjem.
OdgovoriIzbrišiCijeli školski sustav bi se trebao promijeniti kako bi učenici postali intrinzično motivirani.
IzbrišiMoja se strategija učenja uglavnom svodi na štrebanje, iako se stvarno trudim ponekad povezivati gradivo i učiti s razumijevanjem. Smatram da je velika većina učenika danas usmjerena na ocjene, tj. rijetki su izuzetci koji su usmjereni na učenje i stjecanje znanja. Prava bit škole definitivno je zanemarena, no smatram da to nisu isključivo učenici krivi. Učitelji mogu utjecati na učenikove strategije učenja učinkovitom motivacijom!
OdgovoriIzbrišiPoucan i zanimljiv clanak!
OdgovoriIzbrišiDrago mi je, kolegice, da smatrate članak poučnim.
IzbrišiTijekom srednje škole sam nastojala učiti s razumijevanjem s obzirom da je većina predmeta bila koncipirana na taj način da se je gradivo jednog predmeta moralo povezivati s ostalima i sl. Takav način učenja mi i danas pomaže na fakultetu jer nastojim sve povezati što mi puno pomaže. Brže učim i dulje to pamtim. Ipak, priznajem, susrećem se s predmetima i gradivom koje zahtijeva čisto štrebanje što mi se ne sviđa jer sam sigurna da ću te informacije koje naučim na taj način brzo i zaboraviti.
OdgovoriIzbrišiSmatram da su djeca danas isključivo usmjerena na ocjene, a ne na gradivo koje će im možda u životu poslužiti i mislim da bi to učitelji i profesori možda mogli promijeniti. Trebali bi nastavu osmisliti na način da djeci bude zanimljivija i da ono što trebaju zapamtiti zapamte lakše i s većom zainteresiranošću i voljom.
Iz iskustva znam da kada učiš povezivajući onda to zaista naučiš i ne ispari odmah nakon testa. Takav način učenja je rijedak u današnjim navikama učenika i smatram da je potrebno to više razvijati.
IzbrišiMislim da učenici danas uče samo zbog ocjena, štrebaju. Poslije ispita sve zaborave. Danas trebamo učiti učenike kako da uče.
OdgovoriIzbrišiUpravo tako. Učenici zapravo ne znaju kako na pravilan i koristan način pristupiti sadržaju.
IzbrišiUčenici su po meni itekako više usmjereni na ocjene nego na ono što je stvarno bitno tijekom školovanja, a to je da se nešto i nauči. Mislim da je to zbog toga što te ocjene s vremenom postaju bitno pri upisu u srednju školu i fakultet i upravo zbog toga oni se bore isključivo za ocjenu i zanemaruju ono što je zapravo bitno. Posoje rzaličite strategije učenja za koje smatram da učitelji trebaju objasniti svojim učenicima te da oni na temelju toga primijene one koje im najbolje odgovaraju odnosno one pomoću kojih su najuspješniji.
OdgovoriIzbrišiMislim da je naše pkolstvo krivo za činjenicu da su današnji učenici najviše koncentrirani na ocjene. U školama ne postoje predmeti koji razvijaju vještine i kreativnost već se od učenika zahtijeva da ''bubaju napamet'' čime gube volju za predmetom i uče isključivo zbog ocjene.
OdgovoriIzbrišiNajveći problem je to što su svi više usmjereni na ocjene nego na znanje. Bitnije je da djeca imaju dobre ocjene jer im to utječe na upis u srednju školu, zatim na upis na fakultet i na zapošljavanje. Smatram da se time djeci šalje kriva poruka i da će ona više učiti napamet nego učiti s razumijevanjem jer su previše usredotočeni na ocjenu.
OdgovoriIzbrišiMoja strategija učenja je, kao i kod mnogih, učenje napamet. Iako to ne donosi mnogo pomoglo mi je ostvariti ocjene koje sam htjela, bar u većini slučajeva. Znam da to nije dobro, ali možemo se složiti da je danas djeci najbitnija ocjena, te se oko njih prave velike drame i diskusije. Iako se kaže da ocjena nije odraz nečijeg znanja, mi i dalje učimo samo za ocjenu pošto se nije mnogo toga promijenilo. I dalje imamo po 15ak predmeta u srednjoj školi i naravno da je to nemoguće sve razumjeti i rješavati kao od šale. Mislim da učitelj ima veliku ulogu u tome, jer može približiti gradivo na razne načine, recimo radionicama ili nastavom u prirodi ili nekakvim pokusima i slično. Na taj način bi se djeca zainteresirala za predmet te bi tako bili radoznali i pokušali usvojiti gradivo zato što ih zanima, a ne samo radi ocjene.
OdgovoriIzbrišiMoja stategija učenja je, pronaću skriptu, ili si ju sama ispisati, zatim podebljati najbitnije, a onda sve ponovno prepisati rukom i početi učiti na glas i nakon toga da me netko ispita. Tako najlakše učim i zapamtim, ali, najlakše naučim i u grupnom učenju odnosno kad netko pored mene ponavlja a ja slušam.
OdgovoriIzbrišiKada je jedini naćin na koji se gleda da li je učenik uspješan i pametan kroz ocjene učenicima ostane malo alternative da postignu uspjeh. Krivi je zastarjeli sistem ocjenjivanja što se učenici i učitelji tolko fokusiraju na njega i time priječe druge učenike u određenim aspektima.
OdgovoriIzbriši